Ima li kraja?

Sjedim… Napokon, nakon cijelog dana stajanja.. Razmišljam…
Nova godina dođe i nove nade, novi snovi, novi problemi.
Slušam neku pjesmu na francuskom i djeluje mi tako depresivno. Nemam pojma o čemu pjeva ali kad slušaš one riječi kao da će svakog momenta zavapiti: “Pomagajte ljuuuudiii!”
Bila je to mala opaska na dešavanja oko mene.
Uglavnom, moja tema je nova godina i novi problemi. Možda nisu novi. Zapravo, kada bolje razmislim samo su se nastavili iz Stare u Novu.
Koliko treba da prođemo gripa, viroza, prehlada ili čega već da bi smo bili rahat barem jedan mjesec. Rekli su mi:” Kada operiše krajnike dijete će se preporoditi.” Ne znam samo na koji način. Ne vidim neku razliku, možda samo u temperaturi koja više, hvala Bogu, ne skače do 40 nego se zadrži do nekih 39. Ali realno, gdje je pomak? Ima li kraja ovoj Zimi?
Trpamo se vitaminima, mineralima, betaglukanima i kojekavim probioticima, a imam osjećaj da je samo gore.
Možda mi zbog toga i ova pjesma djeluje depresivno.
Prije da je do mene, a ne do pjesme.