Čangrizava stara baba

Ljudska crta bezobrazluka, bezobzirnosti i samoživosti, samodopadljivosti, sebičnosti i gluposti nikada neće biti prevaziđena. Čak ni kada prestanemo biti ljudi. Kada nam ugrade čipove i reprogramiraju nas, uvijek ćemo imati tu notu u našoj melodiji koja nas čini pohlepnim i lošim bićima.
Stojim u autobusu danas. Vodim četverogodišnjaka sa sobom na neke vježbice. Ne želim da se guram sa onim svim ljudima na stanici pa ulazimo posljednji jer ćemo izaći na sljedećoj stanici. Autobus je krcat. Dijete sjeda na onaj dio iznad “točka” autobusa. Ne znam kako se to zove. Drži se rukama za sjedište ispred. Priroda djeteta je da priča, da pita. Vožnja traje maksimalno 10 minuta, a vjerovatno i manje. Moj dječak zainteresovan za svijet oko sebe pita:” Mama šta je ovo? Mama za šta je ovo? Mama vidi ovo…” Hiljadu pitanja. Na sjedištu za koje se drži sjedi starija gospođa. Vidim nešto se stalno okreće i pogledava nas. U jednom momentu, prije nego što će autobus stati na stanicu kaže gospođi do sebe:” Hoćete li Vi izaći?” Ova joj usputno odgovara da hoće. Naravno ta stara gospođetina, onako dotjerana kaže toj drugoj da mogu da se zamijene, dotužilo joj je da joj ovaj iza priča na uho… Ona je pogleda i kaže:” Bogami meni ne smeta. I moja su pričala.”
Taj iza bio je moj mali sin koji je krenuo na vježbe kod logopeda zbog problema sa mucanjem. Pogledala sam je. Htjela sam da vidim dobro kako izgleda ta osoba; Namrštena, namrgođena, jadna, dotjerana, puna sebe…U tu priču uključuju se svi okolo. Kažu kako su i njihovi pričali, nisu se smirivali, kako im unuci haos prave i slične nanine priče.
Kroz glavu mi prolaze razne opcije kao što su:
1. Da kažem djetetu da joj vrisne na uho,
2. Da joj ja kažem šta mislim o toj temi…
Onda shvatim da nije vrijedna riječi koje bih joj uputila. Samo sam sa osmijehom nastavila razgovor sa svojim djetetom koje se bori da izgovori neke riječi, koje se od svog rođenja bori za sve.
Koliko trebaš da budeš loše volje, koliko trebaš biti čangrizava stara baba da ti smeta dijete koje priča. Mogu da shvatim da neko ima zdravstvenih problema pa da mu nešto smeta ali isto tako, svjestan si kad sjedneš u gradski prevoz da će ljudi pričati, da će bebe plakati, da će stariji da smrde na bijeli luk i sve to znaš i svjesno se upuštaš u takvu avanturu.
Danas je lijep dana. Vjetrić lagano puše i bistri nebo. Lijepo je. Čangrizava baba neće mi pomutiti vrijeme.