“Život ide dalje, život brzo prolazi…”
Često mi naumpadne Loša u ovom mom život. Napokon sam našla kad…
Nakon četiri pune godine predanog ljuljanja, hranjenja, grljenja, vidanja rana, posjeta kojekakvim doktorima, blendana, ručkova, veša i pranja suđa, smjena i smjena provedenih na poslu i noćnih straža pod temperaturom napokon sam se osvrnula na ono što sam bila.
Shvatila sam da postajem niko. Primijetila sam da blijedim. Moje želje više nisu moje. Podastrte su tuđim zahtjevima i prohtjevima. Ovako više nije išlo. Loše misli, loši osjećaji, loše predodžbe čitavog mog života morale su da isčeznu i to vrlo brzo. Trebalo je nešto sitno da prelije taj bokal vode koji se puni već godinama. Da, dozvolila sam da se ispunim nekih nekontrolisanim bijesom, nekom tugom koju ni sama ne razumijem i nekom čudnom ljubavlju kojom pravdam svoje odsustvo duha. Prestala sam biti JA i postala sam neko sasvim treći. Sve to iz ljubavi i nježnosti, sve zbog straha da ne pogriješim. Jedna mala sitnica trebala je da se okrenem svom svijetu.
Nova je godina, novi dani, novi sati i nove odluke. Poslije toliko godina napokon sam imala dva dana slobodno i ja sam ih provela ugađajući tuđim željama, slušajuci ciku i vrisku, dernjavu, plač, galamu… NE, ne ide više. Odluka je pala. Sada sam samo JA i to je kraj. Nema više kupovine glupih igračaka, nema više glupih crtanih filmova po cijeli dan, nema više čitanja istih knjiga po hiljadu i petsto sedamdeset i deveti put… Sada ja čitam šta hoću i gledam šta želim.
Izgubila sam se u ove četiri protekle godine. Više ne znam ni šta želim. Izgubila sam samu sebe u svemu tome. Kada me pitaju šta bih ja više ne znam. Duša mi želi puno toga, ali ja to ne mogu da izrazim jer toliko misli mi se mota po glavi, toliko obaveza i ideja, a ni jedna nije vezana za moje želje. Samo obaveze. Ja mogu trpiti puno toga i jako dugo ali u mojoj glavi potrebna je jedna nevina sitnica da se okrenem i završim sa tim poglavljem.
I tako u svemu tome, zahvaljujući određenim okolnostima u kojima nisam baš uživala ali koje su me potakle da više mislim na sebe nego na druge donijela sam par odluka: smršat ću i više čitati, naći ću vremena da ponešto naslikam, kupit ću sebi mikrofon za snimanje, sebe ću obradovati više puta nego druge.
U svim tim odlukama najviše me obradovala članska kartica biblioteke. Bio je to poklon za moju dušu. Prva knjiga je već u roku par dana iščitana i sada žudim za drugom.
“Šijunka” je bila na repertoaru. Interesantna knjiga. Kad je pročitaš ostavi te u razmišljanju i dvojbi. Završila se citatom iz Biblije, Propovjednik:
“Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda
i umjesto pravednika žločinac.
Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu,
jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i Čin.”“
Tako i jeste.
S ljubavlju,
Zaposlena Mama.
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.