“A vi radite i nedjeljom?”

Vrijeme je praznika. Bliži nam se Božić, Nova godina… Sve je već počelo da liči na neku bajku. Grad utonuo u maglu, noć već skoro u podne, a sjajni ukrasi svuda oko nas.

Već više od pola godine raspravlja se o tome hoće li nedjelja biti neradna u trgovinama ili će sve to, kao što su i ostalo, s vremenom zataškati i vratiti u neku posljednju ladicu radnog stola. Međutim, odluka je donesena, zakon je tu da se poštuje i sljedeće nedjelje svi trgovci će biti na planini. Bit će to pomama za piknik mjestima.

Razmišljam o više činjenica; Gdje će svi oni ljudi koji su lutali nedjeljom po centru? Kuda će sva ona djeca koja su dan provodila u igraonici? Šta će sva ona omladina jesti? Kako će sve one žene skuhati ručak i ispeći hljeb za svoju čeljad? Zašto da idu vani kad mogu biti u toplom centru, šetati, kupovati, trošiti novac, maltretirati onu svoju djecu, skakati mužu po živcima, žaliti one radnice koje ih uslužuju i produžavati im agoniju pitanjima :” A vi radite danas. Do koliko? Aaaa, a baš šteta što radite.”

Tačno znam koji je odgovor na ovakve komentare.

Nekad nismo ni svjesni koja se sve zloba i glupost šeta našim ulicama dok ne stupite u konverzaciju sa ženama. Muškarci su distancirani ali žene… One moraju biti glavne, upravu i uvijek vas žale.

Nedavno, bila je nedjelja i jedna “gospođa”, dok je izvolijevala po prodavnici izjavila je kako joj je žao što će nedjelja biti neradna jer, Bože mili, ona je navikla da izađe nedjeljom, da prošeta, da kupi nešto i baš je šteta što nećemo raditi. Moja kolegica, koja je svoje dijete tog dana ostavila kući samo da bi mogla da dođe na posao i da radi tu nedjelju, u tom momentu bila je šokirana. Imala sam osjećaj da će ko lav skočiti na dotičnu, rastrgati je i samo se oblizati i otići.

Iskrena da budem i ja sam slične ideje imala u glavi ali ipak, ljudi smo, nismo životinje. Sve nam se ovo i dešava zbog toga. Inače, životinje bi ovo davno regulisale. Tri godine prošle su od mog povratka na posao, moje “mladunče” uskoro će i u školu, a ja ne znam ni kako je poraslo ni kako prođe ovo vrijeme. Samo znam da sedmica za sedmicom ide u nedogled i samo mi se čini da svaki dan propuštam nešto vrlo važno.

Svima onima, koji su glasali protiv neradne nedjelje i koji su bili suzdržani, upućujem iskrene želje da imaju mnogo djece u svojoj porodici, da porastu, budu zdravi, jaki i snažni, da budu sretni i da rade svaku nedjelju do kraja života. Želim im da imaju jedan dan slobodan i da im bude isto kao i nama. Ako je nama tako lijepo bit će, akobogda i njima.

A radite li vi nedjeljom?!