Nemam ti kad!

Nemam ti kad… Sjesti, popiti kafu.
Nemam ti kad leći i odmoriti. Nemam ti kad cvijeće zaliti… A nekad sam ga zaljevala i previše. Sad više nemam kad ni film pogledati, ni pjesmu poslušati, niti u daljini vid izoštriti. Nemam ti kad veš oprati i nemam kad mamu nazvati. Nemam ti kad bez srkleta ručak spremiti i neki kolač za muža prinijeti. Više nemam kad ni biti mu dobra žena, nemam kad ni frizuru napraviti , a kamoli noge depilirati. Sve razmišljam zima je pa nema ni potrebe.
Nemam ti kad otići u granap i nemam kad pitu skuhati pa gotove jufke savijam i razmišljam:” Što bih voljela dobru pitu pojesti.”
Nemam kad ni brata, a ni drugaricu na video call staviti i svih se sjetim tek kad krenem na posao, kad stojim i čekam bus koji se lagano vere ovim našim ulicama i on ne brine o tome što ja nemam kad…
Nemam kad da živim svoj život koji mi prolazi. Izmiču godine, a ja stalno ponavljam:” Nemam ti kad.”