Mart

Vec dugo zelim nesto da kazem, a nikako da to i uspijem. Nemam ti kad… Helem nejise da ja napisem dok me niko ne trazi i ne zapitkuje. Evo sta mi je na pameti… Razmisljam… Svake godine dode taj famozni 8. mart. Cvijece cvjeta na sve strane i zene su nasmijane, djevojke sretne, a djevojcice vesele i razigrane. Ni same ne znaju zasto ali osjecaju se tako vazno i famozno, kao neki dinosaur iz doba Krede.
Sve krene tako, po tabijatu, spremi se najljepsa haljina,najskuplja torba i nove cipele. Restoran nudi najbolji meni za najnjze cijene, muzika na racun kuce i svakoj gosci po karanfil na ulazu. Svi su sretni i razigrani. Zene prosto ne znaju zasto su tu ali uzivaju.
Da ih se pita 8. mart bio bi svaki drugi dan. Boze mili… Na kavim je granama bosanska zena kad ceka taj mart ko ozebo sunce; Jedini dan u godini kad misli da nesto vrijedi i da zasluzuje poklon, da ocekuje cvijet.
Borba je prestala. Sada se slavi to sto ima pravo, a zeni je u prirodi da bude uvijek upravu. Ko ce kome cestitati praznik? Kcerka majci, majka kcerki ili otac majci i kcerki? Ko je zaduzen za poklon i da zna sta ko hoce ili nece?
Svakog marta ulice su procvjetale, svi su sretni i zadovoljni. Zasto? Zato sto na 8. mart radim drugu smjenu do 10 sati navecer, poslodavac se nije udostojio da posalje emailom cestitku ali su mi kolegice sve cestitale praznik. Na taj dan zene su se borile za ravnopravnost, za jednaku platu, bolje uslove rada… Jedno su postigle, drugo bas i ne. Mozda, da su se borile da muskarci imaju vecu platu, da one rade samo iz hobija i da budu placene za sve kucne poslove, mozda tek tad bi bile stvarno ravnopravne.
Sada imaju sve, a nemaju vremena da uzivaju u plodovima svog rada.
Da razrijesimo jednu nejasnocu, meni nije mrsko raditi, cak i volim da radim, uzivam u privredivanju ali bih bila mnogo sretnija, opustenija i bolja i zena i majka kad bih imala vise vremena za sebe, svog supruga, dijete, roditelje i prijatelje. To bi mi bilo postovanje zenske autonomije i zenskog bica. Ovako nisam dobra ni poslodavcu jer sam umorna, suprugu jer me stalno glava boli, a ni djetetu jer sam beskrajno nervozna. Eto za sta smo se borili. Da nemamo vremena ni za jednu soljicu kafe u miru i rahatluku. Bitno je da smo na istoj stepenici sa muskarcima. Eto o cemu razmisljam danima.