Već neko vrijeme izbjegavam Dnevnike. Živim život u neznanju i neinformisanosti. Izbjegavam i vijesnike i sve što ima doticaja sa svijetom.
Ali… Danas je “onaj” mali život provirio ispod ruševina jednog grada. Svevišnji se smilovao na njegove mile oči i obasjao ga svojom svjetlošću.
Nepojmljivo mi je kako je to malo stvorenje preživjelo u svemu tome. Nepojmljiv mi je taj strah koji je osjetilo, hladnoću i glad.
Oprosti anđele mali što nisam u mogućnosti da te nahranim i zagrlim jer kao majka znam da žudiš za toplotom ljubavi. Nisam u stanju da ti pružim zaštitu, a silno bih željela to.
Živi maleno, pokaži koliko si bitan i ne dozvoli da jedan loš momenat promijeni tvoju namjeru da osvojiš svijet. Tvoje oči ostat će u mojim zauvijek. U srcu si i ove majke.
