Pita mene čo'ek neki dan, šta bih za prvi maj. Razmišljam ja i sve mi se po glavi mota jedna ideja. Zamišljam kako ležim, uživam, meso cvrkuće sa roštilja, sunce me obasjava, a hladovina rashlađuje od tolike žege i ja tako sama, samcata negdje u nekoj pustahiji među tom samoćom slavim ovaj cijenjeni praznik rada….
Uvijek sam gledala pozitivne strane situacije. Tako i u ovoj danas pa zato kažem da nije komično bilo bi tragično.Zimski godišnji odmor odložim za ovaj april, vrijedno radim, pokušavam da malo trošim i uštedim kako bih se razrahatila i urahatila na godišnjem. Supruga utefterim sedmicu godišnjeg u firmi, sina nafilujem vitaminima da se ne razboli…
Aprila 11. kad padne noć tad dobre vile u san će ti doć. Uhvatit će sve tvoje želje, spakovati u male kecelje i prosuti ih po noćnom nebu, gdje će zvijezda sjaj uhvatiti njihov kraj i razvući po tamnome svodu dok svaka ne postane svijetli dan… I tada 12. u mjesecu svanut će lijep i…
Danas nešto razmišljam… Trebala bih kupiti pelene djetetu. Uđem na Aksinu web stranicu , vidim Pampers 48 KM. Kontam:” Ma oni su vazda skupi bili.” Otvorim DM online shop pelene 48 KM. Pa počnem dumanati koliko sam ih platila prije 20 tak dana. Pa stalno premotavam film naprijed, nazad, naprijed, nazad ubjeđujem se da nisu…
Nemam ti kad… Sjesti, popiti kafu.Nemam ti kad leći i odmoriti. Nemam ti kad cvijeće zaliti… A nekad sam ga zaljevala i previše. Sad više nemam kad ni film pogledati, ni pjesmu poslušati, niti u daljini vid izoštriti. Nemam ti kad veš oprati i nemam kad mamu nazvati. Nemam ti kad bez srkleta ručak spremiti…
Dođem kući iz druge smjene umorna, iscrpljena, živčana… Imam potrebu da se odmorim psihički isto koliko i fizički. Dočeka me sin, svekrva i suprug. Svi se nešto počnu raspravljati, dijete počne vrištati, oni međusobno nadgovarati, ubjeđivati… A ja sjedim i kontam:” Jesam budala što ne ostah i treću da radim.”
Vec dugo zelim nesto da kazem, a nikako da to i uspijem. Nemam ti kad… Helem nejise da ja napisem dok me niko ne trazi i ne zapitkuje. Evo sta mi je na pameti… Razmisljam… Svake godine dode taj famozni 8. mart. Cvijece cvjeta na sve strane i zene su nasmijane, djevojke sretne, a djevojcice…
Već neko vrijeme izbjegavam Dnevnike. Živim život u neznanju i neinformisanosti. Izbjegavam i vijesnike i sve što ima doticaja sa svijetom. Ali… Danas je “onaj” mali život provirio ispod ruševina jednog grada. Svevišnji se smilovao na njegove mile oči i obasjao ga svojom svjetlošću. Nepojmljivo mi je kako je to malo stvorenje preživjelo u svemu…
Dođe tako vrijeme kad svi nešto šute i kad te svakom riječi ujedu za srce. Trudio se ili ne jednako ti se piše. Da li malo ili veliko isto te uvrijede k'o da si im dušman nad dušmanima. Davno je meni moj otac govorio:” Sine, sve u životu ti je samo interes. Ljubav, sve je…
Negdje u dalji… Pogled mi se gubi… Uvijek ima neko u daljini za kim srce zudi. Vrijeme nam prolazi, dani se broje, nestaju sati, minute, trenutci za nekim… Negdje u daljini.Sjecanjem tjesimo one sto ostaju. Uspomenom tjeramo besane noci, cekajuci kada ce neko iz daljine doci.Ljubav nam ostaje da tuzno tene i da cvjeta samo…